Why Public Schools and the Mainstream Media Dumb Us Down

"Pružajte otpor, rijetko se pokoravajte; Kad se jednom pokorite, potpuno ste zarobljeni: Jednom zarobljena, nijedna nacija , država ili grad na ovoj Zemlji neće više povratiti svoju slobodu." Ovo su riječi upozorenja koje je veliki pjesnik Walt Whitman uputio svojim Amerikancima jer je shvatio da su za slobodno i prosperitetno društvo najbitniji muškarci i žene koji su voljni preispitivati autoritet i oduprijeti mu se kad treba, ali malo ljudi danas živi taj Whitmanov ideal. Slijepa poslušno

st je norma i mi smo postali krdo ovaca koje je lako okovati lancima tiranije. Ali što je zapadnjake dovelo do toga da većina odbaci Whitmanov savjet? Pogledajmo dvije institucije čija je glavna uloga odgajanje poslušnog građanstva. To su obavezno državno obrazovanje koje u Sjevernoj Americi nazivaju javni školski sustav i masovni mediji. Javno školstvo je jedan od svjetionika modernoga svijeta. Tko bi se usudio preispitivati vrijednost besplatnog i obaveznog školovanja za svakoga? Ali k

ao i kod mnogih današnjih institucija zamišljena slika školskog sustava jako se razlikuje od školske stvarnosti. Kad bi škole učile misliti, promicale intelektualnu znatiželju i stvarale građane sa zdravim tijelom i umom, rijetki bi dovodili u pitanje vrijednost školovanja. No ispod onoga što prikazuju birokrati koji vode ove institucije, pojavljuje se mračnija stvarnost, o kojoj bivši učitelj John Taylor Gatto, danas kao jedan od najvećih kritičara škole piše: Škole proizvode ljude prem

a receptu tako da se njihovo ponašanje može predviđati i kontrolirati. Škole to jako uspješno rade, ali u državnom poretku u kojem su ljudi "uspješni" samo ako su nezavisni, samostalni, samopouzdani individualci školovanje i školovani ljudi su nebitni. Oni prodaju filmove i aparate za brijanje, premještaju papire i pričaju preko telefona. Odsutni, sjede ispred treperavih ekrana. Kao ljudska bića oni su beskorisni i drugima i sebi. Noam Chomski dijeli to mišljenje pa u knjizi "Razumijevan

je moći" piše: ...u zadanoj strukturi moći u društvima u kojma škole djeluju, njihova je najvažnija uloga istrenirati ljude za poslušnost i konformizam. Omogućiti kontrolu i indoktrinaciju ljudi. Nekima ovo zvuči kao hereza, ali povijesni pregled otkriva da je to bila namjera od početka. Škole su na zapadu oblikovane u tvorničkom stilu poduke- koji je nastao u Prusiji početkom 17. stoljeća. ...šokira me da smo tako revno prihvatili baš onaj najgori dio pruske kulture: obrazovni sustav diz

ajniran u svrhu proizvodnje prosječnog intelekta i slabog unutrašnjeg života, koji učenike lišava vrijednih rukovodećih sposobnosti i osigurava poslušne i nerazvijene građane, Sve to s ciljem da se populacijom lako upravlja. Einstein, rijedak genijalac, nije obaveznom školovanju pripisao svoj intelektualni razvoj. Prisjećajući se školskih dana zapisao je da nakon svog posljednjeg ispita interes za područje koje će poslije revolucionalizirati više uopće nije imao. "Čitavu mi je godinu proučavan

je znanstvenih problema bilo posve neugodno." Jedan od glavnih nedostataka obaveznog obrazovanja je prisila kao stil podučavanja. Pravo je čudo, piše Einstein, da moderna poduka nije potpuno ugušila znatiželju za istraživanjem. Teško griješimo ako želimo užitak promatranja i potrage stvoriti prisilom i osjećajem dužnosti. Poslije desetljeća indoktrinacije rijetki sačuvaju želju za znanjem i znatiželjni pogled na tajne svijeta. Bruce Levin piše u knjizi "Otpor nelegitimnom autoritetu": učimo

biti pasivni; drugi upravljaju nama; nagrade i kazne autoriteta su ozbiljna stvar; pretvaramo se da nas nešto zanima i kad nije tako; i ne možemo promijeniti taj nezadovoljavajući položaj. Ako školovanje ne osigurava kritičnost umova koji trebaju štititi društvo od korumpiranih autoriteta mogu li to osigurati masovni mediji? U posljednje vrijeme vidi se kako raste nepovjerenje u masovne mdije. To nepovjerenje u medije ima i svoju povijest. Novine sam zamijenio Tacitom i Thucydidom, rek

ao je Thomas Jefferson, Newtonom i Euclidom, i tako sam puno sretniji. Nietzsche, možda najslobodniji i najznatiželjniji um u povijesti također nije bio obožavatelj masovnih medija. "Uvijek su bolesni; izbacuju žuč i to zovu novinama." Richard Wiewer, profesor na sveučilištu Chicago u prvoj polovici 20. stoljeća smatrao je ironičnim što smo Zemlju izbacili iz centra svemira da bi odmah zatim bezglavo uronili u iluzorni svijet koji stvaraju masovni mediji. Wiever je pisao o novinama iz nje

govog vremena ali jednako je tako i danas kada moderne tehnologije imaju još bolje alate za manipuliranje masama. "Moderan čovjek iznad sebe više ne vidi okretanje nebeske kupole s fiksiranim zvijezdama... ...To je istina, ali nešto slično tome vidi kad otvori dnevne novine... ...Novine su ljudskom rukom izgrađen svemir koji sadrži svjetske događaje dana. Prosječni čitatelj tu umjetnu tvorevinu i njene značajke uopće ne propitkuje kao što ni pobožni čovjek iz 13 stoljeća nije ni pomišlja

o propitkivati kozmologiju. Zašto mediji tako često nude prevaru umjesto istine? Noam Chomsky u knjizi "Medijska kontrola" sugerira da, kao i mnogi političari, masovnim medijima dominiraju pojedinci koji prihvaćaju psihologiju elitizma. Novinar 20 stoljeća Walter Lipman epitomizira to stajalište... pa mase naziva začuđenim krdom i tvrdi kako je glavna funkcija masovnih medija staviti to krdo na njegovo mjesto pasivnog promatrača društva, a ne aktivnog sudionika društvene organizacije. Chomsk

i objašnjava da ovaj elitizam počiva na pretpostavci ...da je javnost preglupa da bi išta razumjela. Pokušaju li sami upravljati svojim poslovima samo će stvoriti nevolje. Zato bi bilo nemoralno i neispravno to im dopustiti. Divlje krdo treba krotiti, a ne dopuštati da bjesni, gazi i uništava . Mi koji nismo dio samoproglašene elite postavljamo pitanje: Kontrolira li se krdo zato da se potakne bogato društvo koje u mnogočemu napreduje ili se održavaju samo one institucije koje favoriziraju

elitu, a na štetu ostatka društva? Ovo pitanje pojačava svijest o potrebi skeptičnijeg stava prema današnjim autoritetima. Trebamo više anti-autoritarijanaca. To nije netko tko umjesto PASIVNOG PRIHVAĆANJA svakog autoriteta PASIVNO ODBACUJE svakI autoritet. Mnoge institucije i autoriteti imaju pozitivnu svrhu i treba ih prihvaćati, ali anti-autoritarijanci znaju da konsenzus nije uvijek istina, da moć kvari, a ljudi lažu, a neke nstitucije, kako kaže Chomsky, "nemaju moralnog opravdanja

i postoje zato da očuvaju strukture moći i dominacije." Znajući za ove činjenice, anti-autoritarijanac gleda na svaki autoritet sa zdravom dozom skepticizma. Čak i odbija naredbe autoriteta ako se on pokaže iskvaren i štetan za društvenu dobrobit. Henry David Thoreau piše: Ako vladajuća mašinerija traži da budeš prema drugome nepravedan, ja ti onda kažem, ti prekrši zakon. Treba li nas plašiti svijet sa više anti-autoritarijanaca? Poslušnost koju nam usađuje škola i voditelji masovnih med

ija navode nas da anti-autoritarijance shvaćamo kao prijetnju stabilnosti društva. To je daleko od istine. Anti-autoritarijanci su glavni čuvari naprednog društva. U dugoj i mračnoj povijesti ljudskog roda naći ćete više groznih zločina počinjenih u ime poslušnosti nego što ih je počinjeno u ime pobune. Zlonamjerni autoriteti su uz pasivno građanstvo recept za tiraniju. Zato ne strahujte od anti-autoritarijanaca, ne izopćujte h. Oni su dobrodošli kao pojedinci koji pale alarme i bude pospa

ne mase kad se autoritet kvari Bez zdravog broja takvih ljudi, tamo gdje takve proganjaju i ušutkuju, postaje društvo koje više voli ugodnu iluziju od žeđi za istinom. Takvo društvo juri u svoju propast. Filozof Voltaire je još u 18. stoljeću upozorio: "Tako dugo dok ljudi ne žele koristiti svoje slobode tirani će slobodno tiranizirati. Jer tirani su aktivni i budni te će u ime bogova, religija ili bilo čega drugoga staviti lance uspavanom čovječanstvu."